PONYO NA LITICI KRAJ MORA (Gake no ue no Ponyo)

animirani, Japan, 2008., 101'

U pitoresknom primorskom gradiću petogodišnji dječak Sōsuke pronađe zlatnu ribicu neobičnih očiju i nazove je Ponyo. Ono što Sōsuke ne zna jest da je Ponyo kći morskog čarobnjaka Fujimota i želi postati čovjekom. Kad Ponyo okusom ljudske krvi stekne moć preobrazbe u djevojčicu, naruši se prirodna ravnoteža, pa Sōsuke i njegova nova prijateljica kreću u pustolovinu kako bi svijet vratili u sklad i ostvarili njezin san.

Ponyo na litici kraj mora razigrano je ostvarenje Studija Ghibli, inspirirano motivima Andersenove Male sirene, koje objedinjuje karakteristične motive i tematske preokupacije Hayaoa Miyazakija: odnos čovjeka i prirode, prikaz svijeta iz dječje perspektive te važnost prijateljstva i hrabrosti kao temeljnih odrednica glavnih junaka.

Film se ističe raskošnom ljepotom ručno crtane animacije. Miyazaki se, kao i uvijek, oslanja na tradicionalnu animaciju kako bi dočarao dječji pogled na svijet, a Ponyo naglašava važnost poštovanja i življenja u skladu s prirodnim okruženjem. Valovi oceana prikazani su kao živahna, prozirna stvorenja nalik akvarelnim ilustracijama u pokretu, a paleta boja izuzetno je topla i šarena. Vizualno oblikovanje likova pojednostavljeno je u svrhu odražavanja dječje perspektive, no unatoč toj prividnoj jednostavnosti, animacija je zadivljujuće detaljna, osobito u prikazu morskog svijeta prepunog raznolikih bića koja reagiraju na Ponyine čarolije. Tome u prilog ide i činjenica da film sadrži oko 170.000 ručno nacrtanih ilustracija, što je tada bio rekord za jedan Miyazakijev film.

U pozadini se, kao što je često kod Miyazakija, provlači ekološka svijest o zagađenju mora, a sama poplava služi kao opomena od narušavanja ravnoteže prirodnog svijeta. Premda sadrži prizore potopa i prividne apokalipse, film ostaje prvenstveno topla priča o povjerenju i neumornom optimizmu: za razliku od Andersenove tragične junakinje, Miyazakijeva junakinja prkosi preprekama vedrinom i odlučnošću.

Ponyo na litici kraj mora bio je film godine u Japanu, a globalno je ostvario značajan uspjeh učvrstivši suradnju Studija Ghibli s Disneyjem kao distributerom. U kontekstu Ghiblijeva opusa, Ponyo predstavlja povratak bezbrižnijem, dječjem senzibilitetu kakav pamtimo iz Moj susjed Totoro. Iako narativno jednostavnija od redateljevih prethodnih ostvarenja, ova morska fantazija odiše iskrenošću i radošću stvaranja te je pravi animirani ekvivalent bezbrižnog dječjeg crteža.

Autor komentara: Tibor Đurđev